Странице

уторак, 4. април 2017.

Suza kad se krije



U glini pravim kalup
u njemu odlivam masku
osmeh da bude uvek
na licu suzu da skrije
iz oka kad poteče
da se ne sazna da je od tuge
izlila se smejalica
neka misle.

Od peska gradim dvorac
bez zida odbrane
ni kanala tu nema
štita od vetra vremena
ni tren postojanja
tek mašta što stvori
u stih da pretvori
pesmom da prozbori.

Od sebe odvajam
deo po deo
sećanja nanizana
brojim perlice biserne
potamnele u kutijici od školjke
čuvaju šum mora
huk krvotoka uzburkanog
pred neistinom usne zanemele.

субота, 18. март 2017.

Pitanje





Da jesam
ona od koje
iz ruke ništa
nikad ne odlazi?

Da jesam
ona od koje
reči oluju stvaraju
bes i razdor?

Da jesam
ona od koje
odlaze pogleda
uplašenog?

Da jesam
ona od koje
osmeh postaje
grč u grlu?

Da jesam
da li bi se
razlila ova tuga
prigušena?

Da jesam
da li bi razgovor
imao smisla
da traje?

Da jesam
da li bi bilo
ovog napisanog
pitanja u stihu?

четвртак, 9. март 2017.

O Bulevar(u) svetlosti - Ilije Šaule





Čuvar reči

Bulevar svetlosti – Ilija Šaula, u izdanju Grafičar, Užice, iznenadio je čitaoce koji su do sad imali priliku da prate stvaralaštvo Ilije Šaule, koje je bilo istkano poezijom objavljenoj u pet zbirki.
Bulevar svetlosti je naslov nove knjige Ilije Šaule, hrabar iskorak u svet proze u kome se Ilija Šaula veoma dobro snalazi. Kako i sam kaže: Zakoračio sam šestom knjigom u šestu deceniju, sve je manje razloga da bi mi se praštalo!
Čitalac može čitajući i prateći prozne citate  o životu, da se opusti i prepusti rečima koje je jasna misao oblikovala.

Pogledam u sebe i upitam se...

Koliko imamo volje i sposobnosti da zaronimo u svet koji nosimo u sebi? Koliko sebe imamo mi sami sa sobom? Kad smo poslednji put, i da li smo uopšte ikada utonuli u dubinu svojih osećanja izronivši bistrog pogleda na svet koji nas okružuje? Postavljam pitanja i razmišljam, dok listam stranice Bulevar(a) svetlosti – Ilije Šaule, koliko je volje potrebno da bi se izgradio bulevar koji isijava svetlost svojim prolaznicima. Promisli o životu, niz priča, poruka ispisanih jednostavnim rečima pred kojima vredi zastati i zamisliti se. Zapisi pisani kao statusi na društvenim mrežama, predati na čitanje i kritikovanje, dostupni javnosti putem interneta, a sad ukoričeni u knjigu obogaćenu umetničkom  slikom, Kapija raja – Marije Tanasković Papadopoulos dobijaju jednu posebnost. Svako promišljanje je jedan zrak, zrak koji od čitaoca traži mišljenje, postavlja pitanje koje u ovom vremenu razvijene tehnologije retko ko sebi postavlja. Ilija Šaula otvara sebi, sebe, i tako dobija odgovore na pitanja od kojih gradi jedan niz koji uvek može nastaviti ali ne i prekinuti. Duboko promišljanje je svojstveno Čoveku koji sebi daje  vreme, opuštanja u samorazgovoru kako bi sebi objasnio, prošla i dolazeća događanja.

Knjiga počinje promišljanjem o mudrosti a završava promišljanjem o prijateljstvu. U okrilju te dve životne tajne je ljubav koja spaja i daje smisao. Mudrost je živeti život, mudrost je u tom življenju steći prijatelja, mudrost je sačuvati prijateljstvo uprkos svih udara vremena u životu. Budimo ljubav! Ljubav koja se daje nikada ne presušuje, ona je kao reka koja hrani i daje život. Ali, da bi bili, i da bi mogli da Budimo ljubav, moramo tu ljubav najpre osetiti i probuditi u sebi. To je potka od koje nastaje tkanje na kome Ilija Šaula gradi svoj Bulevar. Iz svake promisli oslobađa se sjaj koji svojim plavetnilom budi nadu da je Oslobađanje, zapravo saznanje da, Čovek može da postigne sve što želi, pod uslovom da ima dovoljno ljubavi i volje za svoju nameru. Čovek prvo mora osetiti ljubav prema sebi, Voleti sebe, kako bi voleo druge ljude videvši sebe u njima, njihovim očima.

Ilija Šaula, kroz Bulevar svetlosti lista svoja razmišljanja, postavlja pitanja i nada se odgovorima, Volim kad ne dobijem odmah odgovor, kaže zato što zna da ne treba žuriti. To strpljenje stiče se životom koji je okrenut prirodi i njenim tajnama. Mi smo na liniji života, jedna kosmička stanica kroz koju ta linija prolazi, sve ćemo stići ako imamo obzira prema našim potrebama i osećanjima, sa obzirom čuvamo i one do kojih nam je stalo.

Zar to nije Mudrost i Prijateljstvo? Može li biti mudrosti i prijateljstva ako nema ljubavi? Može li biti života bez ta tri osnovna znamenja ljudske svesti? Mudrost, Prijateljstvo i Ljubav, tri reči koje za mene predstavljaju blago, a Ilija Šaula u Pletivu naših osećanja kaže, Kada sam bio mali čuvao sam blago, a sad evo postadoh čuvar reči. Reči, ostaju i traju kao iskrice dok se iščitava poslednja stranica Bulevar(a) svetlosti. Odlazim, s nadom da ću se uskoro vratiti i družiti, pod bulevarskim svetlostima sa promislima o životu, koje je Ilija Šaula nesebično, prijateljski podelio sa čitaocima.

Branka Zeng,
subotnje večeri,
u Pančevu, 4. 3. 2017.

среда, 8. март 2017.

Da budem





Ona od koje vreme uzima
iz osmeha tugu, setnu suzu
iz oka kad poteće
kao sjaj biserni da vrati.

Ona od koje nikad zlo
ne odlazi nikome
bol ni uzdah
u grlu zastao.

Ona od koje ruka pruža
gladnima na dlanu
mrvice hleba od sebe
da uzme da bi dala.

Ona od koje ne presušuje
nada u jutru kad svetlost
rasplini se nad tamom
iz dna kad se visinama preda.

Ona koja poput ptice
iz grla svoj glas budi
i pesmu nikad ne ispeva
a živi dok peva.

уторак, 21. фебруар 2017.

Posle ću da trajem





Sastavim dva kraja
krenem u krug spoticanja
neprestano na mestu spajanja
zastajem uzimam dah
da novu reč izgovorim
tišinu razbijam prvo šapatom
polako zatim podižem glas
do vriska koji se razliva iz bola
padanja na rane nezarasle
lepim lažne ožiljke
i dišem, dišem duboke uzdisaje
da ugasim žar koji se rasplamsava
nalik je plamenom obruču
u koji moram da opstanem
do poslednjg svetlucanja žiške.