Ne može nijedan pesnik
tako lepo dočarati tugu
kao što to može ptica
(koju sam nanišanio
igrajući se praćkom
kao dete)
igrajući se praćkom
kao dete)
a čiju pesmu
upravo noćas
ponovo čujem
ponovo čujem
Izvrnuću košaru, pustiću sve! Neka se otkotrljaju slobodne, misli koje su spavale uljuškane u okrilju ispletenih grana vrbe, neprobuđenih pupoljaka.