Knjigu možete čitati na linku ispod ovog teksta
https://drive.google.com/file/d/11gZwN3--wJWj5UxoicfCwL48gFVqKXfb/view?usp=sharing
Izvrnuću košaru, pustiću sve! Neka se otkotrljaju slobodne, misli koje su spavale uljuškane u okrilju ispletenih grana vrbe, neprobuđenih pupoljaka.
Knjigu možete čitati na linku ispod ovog teksta
https://drive.google.com/file/d/11gZwN3--wJWj5UxoicfCwL48gFVqKXfb/view?usp=sharing
Postelju pakujem u fijoku
uspomena u mislima.
Zvuk talasa, more
na obali u pesku
trag mog postojanja
u reči oblikujem
vajam svoje trajanje.
Sunce da jesam
bila bih ona
postojana.
Jesam li?
Ista nasmejana
nakon minulih godina
ožiljaka kao stablo izborane
kore u preseku odaje godine
skriva ih u listu zelenom
a ja, u osmehu prkosno
istrajavam u svakom novom jutru.
Jesam li?
Jesam, ona pod krstom
nepokleknuta!
Zbunjuju
Košmarno
Svakodnevno
Zbrkano
Zaostaju
Istina
Oslobađa
Zamršeno
Bolno
Trenutno
Trajno
U trenu pomislim, da li je ovo stvarno?
Praznina ulica, opustelih novih zdanja.
Ne vidim poznato drvo kroz tarabu
zaraslu u korov i poneki uporni cvet
perunike u proleće.
Ne osećam neravnu kaldrmu pod korakom
nekvalitetnog asfalta, tek trag kiše
u baricama zaostalog šljunka sejanca.
Klokot kanalizacije pod poklopcom šahta,
isparava u jutarnjoj maglini, smog
upija nepostojanost mirisa nestalih bašta.
Novo, još u meni traje onaj prozor
rascvetalih muškatli, i zavesa necovana
rukom ogrubelom od poljskih radova.
Umivena, kosu je povezala maramom
o ramenu obranica, na njoj dve plave
sa belim tufnama kante mleka, zveket poklopca.
U prozoru lonče, nada se mlazu belog blaga
zamiriše tek pomuženo, još toplo iz vimena
i ono parče hleba sa koga klizi pekmez od šljiva.
Sve je to priča, uspomena mladosti, bliža mi je
od ovog danas, a živm sada u ovom trenu
vremenu dajem priliku da mi probudi nostalgiju.
Mada, vreme, daje li meni priliku?
Knjigu možete čitatati klikom na priloženi link
https://drive.google.com/file/d/1vCYCzGYsfxP8Okjon84SoADYx9jCblxq/view?usp=sharing
Равница у бистрини афоризма
Увек сам се дивила писцима афоризма. Треба имати ту јасну мисао која својом оштрином сасеца у срж тренутну ситуацију живота. Милорад Бибин, својом свестраношћу, када је реч у питању а у „Трн у оку балвана“ и карикатуром, заправо стрипом, ту свстраност поставља у један савршен оквир. Мада, реч оквир је само привидна ограда баште у којој се множе и множе слободе и новине које нас читаоце упијају, постајемо њена бит. Недовршени афоризам, три тачке, буде читаоца из неке његове одлутале мисли и траже да буде свестан учесник тренутка, да доврши ауторову мисао.
Милорад Бибин, сваким својим текстом задире у плодоносне наносе равничарских река и жање богате приносе. Скромност је оно што овог свестраног и Великог писца издваја и поставља на пијадестал истинске књижевности.
„Трн у оку балвана“, збирка афоризама, Милорада Бибина, представља дело вредно читања и науковања.
Бранка Зенг,
19. 07. 2022. год.
Панчево