Rasparam
šavove i pustim
na
slobodu zarobljene
paperjaste
snom otežale
kao
oblake bele pahulje
krasuljice
dnevnih događanja
one
okupe sunčeve pege
rasute
po obrazima
a rupice
one od osmeha
razliju
boje
duga
se u oku pojavi
i čik
da se ne nasmejem!
Нема коментара:
Постави коментар