Suza
trag
mojih misli
klizi
niz obraz.
Razgovor
tiha
potreba
da se
razbije tišina.
Zimsko veče
miriše
jabuka
na
toploj peći.
Jastuk
belo
platno
išarano
vezom.
Osmeh
jutro
se budi
u
detetovom oku.
Ponovo
otvaram
knjigu
ispisanu
uspomenama.
Ćuti misao
na
usnama
trag
poljupca.
Misao
opet
se vrača
kao
proleće.
Slikam
zelenim
bojama
da
život ima smisao.
Mesec
i
želja
za
tvojim zagrljajem.
Kao ona
putujem
sama
obalama
obgrljena.
Opet
rasipam
semenje
iz
roda požnjevenog.
O poeziji i poetama
neka
pričaju
njihova
dela.
Moja ravnica
uzima
dah
svojom
lepotom.
Da sačuvam
pritiskam
dlanom
na
grudi laticu.
Tolerancija
dva i
dva oka
u
iskrenom pogledu.
Ples
prsti
klize
na
podijumu tvog tela.
Olazak leta
uzrelo
grožđe
u
tvojim rukama.
Stablo
raširilo
grane
hlad
za umornog putnika.
San
pauk
ispleo mrežu
od
sečanja.
Mi
dva
sveta
na
suprotnim stranama.
He, he, he
raširile
se tajne
naših
sastanaka.
Zloupotreba poezije
nepotrebna
nadogradnja
mnogih
stvaraoca.
Jadikovka plagijatora
teško
je dobrog nadigrati
i u
igri opstati.
Neću crno
raširiti
platno
i dugu
prosuti, hoću.
Tražim
milost
za izgubljene
trenutke
tišine.
Dodola
priziva
kišu
žednim
poljima.
Moj lik
ostače
otisak
kao
reč ispisana.
Magla
skrivalica
uplakane
jeseni.
Pleši
uz
osmeh zaigraj
tuzi u
inat!
Divnoooo :)
ОдговориИзбришиHvala Najda od srca :)
ИзбришиOdlično, Branka!!
ОдговориИзбришиHvala Zlatko!!!
Избриши