Gruzija - Batumi
1991. god.
Moj deda po ocu, mobilisan je u Prvom svetskom ratu od strane Austrougarske vojske. Zarobili su ga ruski vojnici i deportovali za Sibir. Uspeo je da se oslobodi i peške vrati u Pančevo posle kapitulacije Austrougarske. Iz Rusije je doneo sadnicu „Paulovnije“. Deda se oženio. Stara roditeljska kuća postala je tesna. Sazidao je novu kuču i tu je posadio sadnicu „Paulovnije“ koja je iznikla uz matično stablo. Obe su izrasle i nadvisile krov kuća. Bila su to dva jedinstvena stabla u Pančevu. Prolazile su godine, deca su odrasla, ženila su se i udavala, Stara i nova kuča orila se od veselih glasova unučadi... Deda je umro u proleće 1972.god.
Polako ulazim u park sa grupom turista, odjednom, poznati miris. Zastanem, podignem pogled ka ogromnoj krošnji drveta, „Paulovnija“. Taj miris, daleko od kuće, deda, ja posle mnogo godina, možda, na istom mestu!?
Нема коментара:
Постави коментар