Странице

четвртак, 27. мај 2021.

Iz drugog ugla

 


 

Nejakim rukama gradim

od ništavila stvaram

iz ponora pad

let ka visinama želim

od onog što nemam

stvaram iz nevidljivog

sna usnulog davno

na krilima ptice

leti mi misao

u reč

ostavljam svoje

na temeljima ruševina

novo viđenje stvarnosti

u ogledalu kao u oku

prepoznajem lik

sebe nepoznate

strancu

tek shvatam da nisam

nisam ona koju vide

druga sam sebi

nesputana sujetom tuđinca.

четвртак, 29. април 2021.

Dilema


 

Ono kad proleće, probudi pospano

zimsko iscrpljeno telo, tromo, bez volje

pogled da podigne ka visinama

gde laste svojim gnjezdima hitaju.

 

Ono kada zatvoriš oko, a na drugo škiljiš

i sve je drugačije, a ti nisi isti kao prošlost

postoji želja da vidiš, novi sjaj u cvetu

u zuju pćela, koje se slade nektarom.

 

Vičeš na sebe, na sve oko sebe, vičeš

gušiš se u svojoj galami a sućut očekuješ,

nadaš se i seješ svoju nevolju nevidljivu,

truješ, a leku se nadaš, i pljuješ...

 

Kažu, zima je depresivna, lažu, lažu,

zima je bela, čista, proleće je krivac

u svom šarenilu, nabujalom životu,

kao plima povlači za sobom brodolomnike.

 

Posustale, željne sunca, izmilele na travnjaku

pogurene, šetalice svojim nejakim rukama

pridržavaju starice, suznih očiju, kriju ih od sunca,

sa osmehom na usnama, još jedno proleće...

 

среда, 7. април 2021.

Aprilski suton ili novi dan

 

 

U šarene ukrasne papire

pakujem snove nedosanjane

skrivam ih u vesele boje

tu mogu da ih sačuvam

od ledenih pogleda tame

nerazumevanja i sujete.

 

Sklapam korice knjige

nenapisane ostaju rečenice

izgovorene misli plutaju

beskrajem i nebo užareno

skriva od sutra ukraden dan

živim ovog trenutka.

 

Belim pokrivom April

razigrano šara žute narcise

strpljivi Jorgovan čeka

aprilske vrteške da se zaustave

beli Jasmin da zagrli

plavetnilom svog cveta.

 

Pritajim se kao biljka

u zimskom snu i sanjam

Sunce visoko na horizontu

tišinu podneva mislim

iz stiha kao da beži

cvrkut ptica a na papiru reč.