Странице

Приказивање постова са ознаком Milan Višnjić. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Milan Višnjić. Прикажи све постове

недеља, 1. септембар 2013.

Čežnja za zavičajem


Ne može nijedan pesnik
tako lepo dočarati tugu
kao što to može ptica
(koju sam nanišanio 
igrajući se praćkom
kao dete)
a čiju pesmu
upravo noćas
ponovo čujem

петак, 1. јун 2012.

Poenta


 

Ponekad bude kasno
kada shvatiš
da je život kratak
i da ga baš zbog toga
treba živeti polako
punim plućima
jer može nam se dogoditi
da u jurnjavi za boljim životom
promašimo sudbinsku raskrsnicu
i posle će biti kasno za sva kajanja
i vraćanja
a vremena za lepe trenutke
još manje
jer život je kratak
i treba ga živeti polako

среда, 18. јануар 2012.

Konačno



Dugo je moja vera
lutala sama po svetu
spuštenih vedja
jer šta je mogla drugo
kada sam joj ja
okrenuo ledja

Dugo su mnogi drugi
koje sam od milja zvao
brate i pobro
bolje od mene znali
šta je bolje
za moje dobro

Dugo se
moje samopouzdanje
vucaralo po svetu
više drugima verujući
dok nisam shvatio
da su ga tešili lažući

Konačno se vratilo kući
da moje srce
željenim mirom razveseli
i neću mu više dati
da bilo gde krene bez mene
makar se svi prijatelji moji
na dvojicu sveli

недеља, 23. октобар 2011.

Čežnja

Dve smo obale
jedne reke
da nje nema
odavno bi se razišli
a ko zna
hoćemo li se
i kad
sresti

четвртак, 25. август 2011.

Za dobro poezije



Za dobro poezije
tvrdim ja
čovek skromnog rečnika
bolje je da ima
više čitača
nego pesnika

Jer ovaj teror besmisla
nemogu
da izdržim više
i zato što je volim
prestaću da je pišem

Kad mnoge svoje
pesme pročitam
meni se od razočarenja plače
zato pod hitno
prelazim
u obožavaoce i čitače

четвртак, 11. август 2011.

Zov


Priča mi čovek:
Opasno je stanje
pogledaj oko sebe
ljudi je sve manje

Mnoge je pohlepa
uzela pod svoje
od zlobe njihove
i zveri se boje

Lako ih je uočiti
i dok se smeju
kao da iz očiju
eksere seju

Kud oni prodju
cveta samo haos
ljubav i nežnost
za njih su samo patos

Saslušah ga lepo
kako red nalaže
onda dodje red
da ja nešto kažem

Ja nikog ne diram
mene to ne brine
al u duši osetih
i sam strah divljine



i zov očajnika
što u meni zapomaže
bolje da sam ćutao
kad ne znam da lažem

субота, 16. јул 2011.

Ona voli




Ona voli
kad joj šapćem
da je volim

kaže 
oseća se sigurnije

Ona voli
kad joj stihove govorim
očima njenim posvećene

Ona voli
da sluša lepo o sebi
kao i sve žene

Kad umuknem
skenira me
pogledom zabrinutim
kao da ne zna
da je volim i kad ćutim

Kao da je strah
da od nje nešto ne krijem

al ja samo smišljam način
da joj opet kažem
da je volim
samo malo drugačije

уторак, 12. јул 2011.

Da ne kažem: volim te



Već danima se patim
tražeći reči koje ću da upotrebim
da glasno kažem svima
ono što drugi ne znaju o tebi

Golemu muku mučim
i dok ovu pesmu sastavljam
Da ne kažem:volim te
da se ne ponavljam

Da to kažem drugačije
jezikom izvorskim bistrim
da ne  kažem: ljubim te
a smisao ostane isti

Da to kažem rečima
prostim,svakodnevnim običnim
da stihovi pesme moje
ne budu drugima slični

Dok se ja patim
srce ta muka ne mori
jer kada ono voli
ono svojim jezikom govori

уторак, 21. јун 2011.

Nema leba




Bolje da sam pekar
koji sa puno ljubavi
misleći na gladne
velike hlebove pravi

I da ga zorom ranom
podelim prvo pesnicima
jer najviše pesnika
medju sirotinjom ima

Koji se uglavnom trude
da pesmom druge obraduju
dok im kod kuće
deca skoro gladuju

Ovako zajedno sa njima
izgubljenu bitku bijem
mada odavno znam
da nema leba od poezije