Странице

Приказивање постова са ознаком Branka Zeng - osvrt na pročitano. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Branka Zeng - osvrt na pročitano. Прикажи све постове

недеља, 13. фебруар 2022.

– Траг у времену – Милорад Бибин

 

 Knjigu možete u celosti da pročitate klikom na priloženi link  

https://drive.google.com/file/d/1FA1PZhOH1s_-sWFxAjfakdDsOLMR45Sz/view?usp=sharing

 

 

 

 

 

Бранка Зенг, осврт на збирку прича

 – Траг у времену – Милорад Бибин

 

 

U mreži panonske ravnice

 

Равница, уплетена у мрежу река које јој непрекидно менјају изглед, или она менја рекама токове. Препличу се вековима и тако трају, као што реч написана руком приповедача, Милорада Бибина, остаје „Траг у времену“, забележен за ове и оне који ће тек доћи, читаоце жељне сазнанја о животу који под машином модерног времена одавно престаје да постоји.

Милорад Бибин, живи веома богат живот у непрегледним пространствима Војводине, Баната, сво то своје богатство несебићно поклања свима који знају и поштују природну и јединствену једноставност овог подневља. Мислим да је управо такво и кнјижевно стваралаштво књижевника Милорада Бибина, бити свој на своме, писати и стварати, као паук плести мрежу и у њој сачувати све драгоцености и мирисе времена које посустаје.

Увек присутна прашина која прекрива успомене, у моменту присећања, бива обрисана али убрзо се враћа и прекрива напуштене собе, слике на зиду, оронуле куће... постојање некадашњих салаша чувају нахерени оџаци, на њима једино роде у гњездима од прућа хране своје птиће... а стари ђерам својом шкрипом изазваном ветром, ремети тишину. Ту су и птице, славуј, зарасле ливаде на месту некадашнјих башта.

Милорад Бибин, дубоко проживљава промене које доноси садашњост, њен утицај на животе људи, сиромаштво и понижење које многи трпе, немајући снаге да се одупру.

 

У записима, КРАТКА САТИРИЧНА ПРОЗА и САВРЕМЕНЕ БАСНЕ И БАЈКЕ, говори о садашњости на један посебан начин. Сатира и басна су чињенице испричане на смешан, подсмешљив начин како би скренуле пажњу на тренутна догађања у нашем и светском окружењу.

Своју свестраност, и осечај за добрим, као и незадовољство према злу и похлепи које поједине људе окрече против својих сународника и других људи, Милорад Бибин исказује у овим записима.

Читајући „Траг у времену“ Милорада Бибина, пред мојим очима одвијао се филм о једном времену које је прошло и оном у коме живимо, с искреном надом да ће траг имати позитиван утицај на време које тек долази.   

 

 

Бранка Зенг, у Панчеву,

9. 2. 2021. године.


уторак, 1. септембар 2020.

Snaga reći – Branka Zeng

 



 

Osvrt na „Okreni se gde sunce greje“ Ljiljane Milosavljević

 

Prosipamo reč, u nameri da svoju misao, osećanja, izrazimo. Govorimo belini papira, ili kako je to sada praktičnije, svetlucanju monitora. Čuvamo zapise, uspomene, u zaboravljenim kutijama, izviru u nevoljnim trenucima. Imamo  samo sebe, i dug pristigao na naplatu, dug ljubavi pružene ili je to obaveza života za život. Kako god bilo, zatiče nas nepripremljene, možda ponešto i znamo ali iz priče drugih, lično iskustvo je sasvim druga slika. Postavljamo se kao zaštitnici svojih najmilijih, stavljamo sebe na prve linije svakodnevne borbe, rata koji je unapred izgubljen, samo što još nismo svesni da je kapitulacija potpisana, jedino je njen datum neizvestan, nepoznat. Noć, tu  dugu neprolaznu tamu živimo, dok dan proleti kao ptica kraj prozora.

 

Šeststo pet dana, šeststo pet noći, naplate, posisanog majčinog mleka. Tuge i revolta, nemoći da se u svakom trenutku postupi na pravi način. Pritisnuta godinama, životom koji prolazi kraj nje, Ljiljana Milosavljević živi za svaku kaplicu znoja koji je njenu majku oblio dok je ogajala svoju decu, sina i ćerku. Sve te godina ubrzano promiču kroz sećanja njene majke, ljudi, imena, događaji, i sve to u jendom košmarnom ringišpilu koji se nepredviđeno okreće, menjajući smer. Kako izdržati i pravedno postupiti, pritiska i majku i čerku. Majka nesvesna, tek u nekim trenucima vrati se stvarnosti, ćerka, pritisnuta realnošću, bori se sa nevidljivim i nepredvidiljivim neprijateljem koji joj otima majčinu nekada zdravu i jaku pamet. „Okreni se gde sunce greje, ne gledaj gde kiša pada“ izbijaju misli u rečima starice, poruka, proživljenog teškog života. Jedino sunce koje Ljiljani Milosavljević tih šeststo pet dana jeste reč, ona reč koja ostaje zapisana i koja daje snagu da se preživi noć i dočeka dan.

 

Čitala sam zapise Ljiljne Milosavljević, tih dana dok je trajala borba unapred izgubljenog rata, čitala sam ih i posle kada se dvoumila da li da ih ukoriči, da im da oblik književnog dela. Pročitala sam ih, ukoričene, „Okreni se gde sunce greje“ odzvanja mi u mislima, i nemam suze u očima, ne, nije to ni tuga. U pitanju je jedano duboko osećanje koje je teško pravilno protumačiti. Zapravo pitam se, koliko snage ima u osobi koja šeststo pet dana i noći bije bitku sa životom, izgubi rat ali, na svojim ramenima iznese pobedu nad iskušenjima koja je uspešno savladala a iznad svega, sačuvala sebe, vratila duga svog rođenja i pokazala veliko čovekoljublje.

 

„Okreni se gde sunce greje“ je književni dokument vredan pažnje, možda i kao priručnik za one koji će se možda jednog dana obreti u sličnoj situaciji, neiskusni i nepripremljeni da roditelju treba da budu roditelj. Svi mi na početku smo u pelenam, poneki na kraju... mnogi toga nećemo biti svesni, deca, u međuvremenu odrasli i već u pododmaklim godinama, teško prihvataju činjenicu da se uloge menjaju... 

недеља, 29. март 2020.

Grozdana Crepajac – „Čekah te godinama“


Recenzija

Grozdana Crepajac – „Čekah te godinama“ rukopis, zbirka poezije

Dnevnik čekanja

Poetski zapisi jednog vremena. Žena svesna svoje snage, koju odmerava dok sebi postavlja granicu koju može ako hoće da pređe, ili ne. Ona zna kako da izvaga svoja osećanja da bi trajala, ona ima ljubav, ima reč, stih, ima taj vredni dar, strpljenje.

„Čekah te godinama“ Grozdane Crepajac, doživljavam kao jedan vešto ispleten niz, zapisa o ljubavi. Veštinom iskusnog književnika, poigrava se Grozdana Crepajac rečima od kojih nastaju stihovi, pesme. Poetesa zapisuje trenutke iščekivanja u danu koji ne ispunjava prazninu, pokušavajući da ipak da smisao vremenu koje izmiče. Uspešno se bori, i stihom koji ponekad zbuni čitaoca svojim naizgled besmislom, da bi u nastavku upravo taj besmisao poništila i vratila mu sjaj dragulja, sjaj ljubavi koju brani. Stih, pesma, i reć, je snaga kojom Grozdana Crepajac osvaja belinu stranice i daje joj boje koje predstavljaju život. Ništa tu nije slučajno, ni uspon nad sudbinom ni pad pod njenim teretom. Svakim naslovom pesme poetesa korača napred prkoseći visoko podignutim čelom, i jasnim pogledom na sva sputavanja koja na svom putu savladava. Taj put, život, u svakom danu koji proživi ostavlja kao trag, zapisom, pesmom. Ponekad je tek naslov i nekoliko stiha, ponekad nekoliko strofa, pesma. Svaka reč ima svoje mesto, dobro ukorenjeno u misao pred kojom ne često zastaje dah, muk, koji zaseni sva razmišljanja čitaoca.

Dok sam čitala poeziju Grozdane Crepajac, na ovim stranicama, oduševila me je posebnost kod pisca, da bude sam sebi nalik, da bude svoj u svojoj kući, svom zapisu. Teško je to, i retko se nailazi na takva pisanja, treba mnogo hrabrosti pisati na taj način. Svesno se upustiti u moguće neodobravanje, ali Grozdana Crepajac piše i ne mari za negativnosti na koje bi mogla naići, ona je borac za svoj stil, imiđ, prepoznavanja njenog JA, kada je pisanje u pitanju. U stihu ispisana razmišljanja predstavljaju duboku misao o svakodnevnici života žene. Bitnosti ženske sposobnosti da sačuva svoje dostojanstvo u trenutku kada joj ljubav zamagli vidik. Zapravo, dopušta iskazivanje opojnih reći i pažnje koja ima za cilj da je osvoji. Ali, samo ona prava, iskrena ljubav može imati uspeh, samo ona može imati snagu i trajanje. Sve drugo su samo jadni pokušaji, koji poput suvarka vetar otkida i odnosi, one padaju kao loše postavljena maska laži u omotu od slatkorečivosti. Vreme, u kome živi, svojim uticajem menja sve, menja i osećanja žene koja kaže „Čekah te godinama“. U tom čekanju nastaju promene i ona nije više ista. Promenila se likom, ali najbitnija je promena u osećanjima, razmišljanju, o bitnim životnim vrednostima.

Možda sam ovaj prikaz/recenziju, mogla napisati na drugi način. Možda da sam se pozabavila pojedinim pesmama, ali namerno sam izbegla taj način pisanja. Imam opravdan razlog, odabirom pesama narušila bih sklad vrednosti koju ima svaki stih u svakoj pesmi zbirke „Čekah te godinama“. Poetesa je svakom pesmom zabeležila svoja razmišljanja, osećanja koja su joj u tom trenutku vodila spisateljsku ruku. Zar bih imala pravo da svojom voljom, iskreno bilo bi mi veoma teško da to uradim, izdvajam pojedine pesme, kad su one kao i njihova autorka, zaodenute u odore jedinsteve vrednosti, svoje posebnosti.

Grozdana Crepajac je književnica koja se čitalačkoj publici predstavila obimnim književnim opusom, romani i zbirke pesama koje je napisala, ovom novom zbirkom poezije „Čekah te godinama“ dobijaju značajnog saputnika na putu ka budučim književnim predstavljanjima.


Branka Zeng, u Pančevu
         03. 06. 2018. god