Странице

Приказивање постова са ознаком Pročitali. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Pročitali. Прикажи све постове

петак, 14. новембар 2014.

Još iskri u oku - Branka Zeng


  1. LJILJA MMM - Ljiljana Živadinović o "Još iskri u oku"
Imam i takve prijatelje koji umeju bez reči da kažu mnogo divnih reči  jer 
reč je delo, 
i delo je reč
i na jedan i na drugi način
može se toliko toga reć’

Gazeći po žutom moru potpetice zvone i tiho, u sebi se osmehuju, jer upravo o ovom gore rečenom misle. Utihnuše pred tišinom klupe. Udobno se smestih, kao u slici oivičena žutom živom bordurom, zapalih cigaretu, duboko udahnuh žuti vazduh i počeh da čitam. „Plop“ jedva se čulo....pa opet „plop“....
Hartija se zacakli.
Belinu lista kap ukrasi. 
To suze uhvatiše osećanja za ruku 
Pa ih povedoše svojim putem.
Čudno je to.
Prva suza povede jedno osećanje
A druga još dva
Treća još četiri vuče za rukav
I tako...kad pogledaš
Plačeš zbog svega i svakoga,
Znanih i neznanih
I zbog drugih i zbog sebe,
I zato što si ponosan, i zato što si sretan
Te tako sretan, jer si sretan, plačeš i dalje
I sve tuge kao buljuk krenu, 
Isto kao i srećice.
I tvoje i tuđe,
Ma ne zna se koje je od koga luđe
A suza....
Eee, ona je ime tuge
I ime sreće, ljubavi, poštovanja, ponosa
Sve skupa u oku ti iskri
Preliva preko brane oka
I na kraju više i ne znaš zašto plačeš
Verovatno zato što si samo maleni šareni stvor
Sposoban da te tuđa tuga dodirne
Sposoban da te tuđa sreća dodirne
A šarene suze samo idu.....

I ne bih ove suzice dala nikome. Ne bih ovaj svoj šareniš zamenila za neki drugi, ili ne daj Bože, za jednobojnost. 
Žut vazduh...žuta šušteća zemlja....dogorela cigareta....sklopljena mokra knjiga.....i mir koji vraća snagu trajanja u oku što iskri.

***

Pre dva dana sam dobila na poklon knjigu naše Branke Zeng, koja je i moja dugogodišnja Prijateljica. Oni koji me čitaju godinama znaju šta znači Č (od čovek) i P (od prijatelj) za mene. Zbirka stihova pod naslovom "Još iskri u oku" je prelepo zaveštanje koje je ona ostavila mlađima porodice Zeng. U prvoj godini tuge, nastale su pesme iz te zbirke. U toplim, prozračnim rečima je neverovatan duh pesnikinje. Duh koji se ne usteže ni od tuge ni od sreće, ni da pruži podršku drugome....bez reči, prosto zna. U pesmama ima života, i sete, i radosti i tuge, i ponosa i ljubavi i brižnosti i lepote i sve u suzama što iskre u oku izmešano. Suze su kao začin koji ide u sva životna jela.
Počela sam da čitam čim je poštar knjigu doneo.....i počela da plačem. Ostavih je jer mi treba bistra glava u ovom mom samotnom ludilu od posla. Htela sam da je sa još malo papira koje bih ponela kući da radim, ponesem, pa uz čašu crnog, dok ispraćam dan, uveče čitam. Ali onako umorna, zaboravila sam i papire i knjigu u kancelariji. Zato sam sutradan, žurila da završim što više od posla, kako bih sebi omogućila pauzu. Zaključah i krenuh napolje. Hodajući do klupa mislila sam o mojoj prijateljici, o njenoj snazi, o sudbinama, o tome koliko je teško biti Čovek, koliko unutrašnjeg kvaliteta treba da se ima i da se zna da se očuva, koliko mi njeno prijateljstvo znači, i sve to samo vezala za moju porodicu (toliko toga ima već napisano), jer to prepoznajem i umem da osetim. Onda sam sela da čitam dalje...i plačem od svega u žutom danu. Tako je nastala ova mala amaterska recenzija njene knjige. Na moj način, da ona zna, a ostali ako hvate u redu, a ako ne, to je opet samo ona Ljiljka nešto piskarala.