Ako, nemam snage nemili pogled
uspravne glave da izdržim
bez treptaja u dubinu da ga porinem
u moru gorkih nevidljivih suza potonuću.
Ako, pomislim ili osetim da ne mogu
spojiti jutro i dan sa večernjim sumrakom
svanuće biće mi snaga i vera u budućnost
neminovu koja poput reke teće.
Ako, raširim ruke kao ptica krila
misli pustim da lete u susret oblaku
suncu bistrom plavetnilu neba
sakupiću snagu da izdržim nevolje.
Ako, pruženih dlanova darivam
nevoljniku moje malo za njega
odvojim od sebe a sebi tek zrno
posejaću za sutra da imam podeliti.
Ako, sve zaboravim i nova postanem
na temelju starih iskustava izgradim
dom za iskrenost istinomišljenika
ili neistomišljenika razgovor imaće smisla.
Нема коментара:
Постави коментар