Rekoh da teče tokom, svoje volje
nesputava obalom, ona se razliva,
izliva, plavi svojom voljom osvaja,
prisvaja ne svoje, njeno postaje,
imanje poseduje a nije gazda, ona!
Gospodarica i sluškinja, ista sa drugima
a druga nije ni pred kim, oko ne krije
u tamu, osamu, nikada nije otišla,
tek jednom je bila i ostala onakva,
baš onakva kako je rođena iz izvora!
Posmatra, nepomična, neprimetna,
kao utkana u postojanje isprepletala je
bršljenom, svoju odoru purpurne boje,
zlatnom se krunom krunisala, tajno,
da može svoje nepostojanje, živeti!
Нема коментара:
Постави коментар