Странице

среда, 18. јануар 2012.

ZIVOTNI PUT - Tomislav Popović


Svoj put vise ne sustizem.

Odlazi sve dalje i dalje od mene.

A zurim!

'Itam, kao i prije.

A put mi je sve duzi,

ili mi je korak sve kraci?

Zastanem;

da nisam mozda na tudjem putu.

Ne!

Svi moji putokazi su tu.

Tu su moje vrzine,

moji krajputasi,

moji vocnaci i livade.

Poznajem svoje travnate trotoare.

Evo i mene poznaju.

Pozdravljaju me u mimohodu,

iz dvorista, sa njive,

iz baste sa livade.

Daruju me osmesima,

kao da me dugo nisu videli.

Poitam brze!

Sve stane, samo put odlazi.

A ne znam kud.

Ka nekom cilju,

ili kraju?

Ako bezi od mene,

ka nekom cilju;

treba mi nova snaga.

A nje vise nema.

Ako zuri svom kraju;

Kako ostati na njemu sto duze?

Pokusacu.

Poitacu jos brze,

cilju ili kraju sve jedno.

Znam!

I cilj i kraj su moji.

Neznam samo,

koliko je jos put dug.

Нема коментара:

Постави коментар