Izvrnuću košaru, pustiću sve! Neka se otkotrljaju slobodne, misli koje su spavale uljuškane u okrilju ispletenih grana vrbe, neprobuđenih pupoljaka.
субота, 6. октобар 2012.
Izazov
Da odlučim…?
Poneću sve što sam dala,
kao prvo…
Skinuću osmeh kojim se dičiš.
Uzeću sve zagrljaje,
u kojima si se odmarao.
… jutra koja nisi želeo da osvanu,
dok si me žedno ispijao poljupcima.
Trajno ti zabranjujem izgovaranje slova,
onih koja se rađaju u mom imenu.
Sakupiću sve nagoveštaje,
htela sam da ispletem…
dodire ću vratiti sebi, koje…?
One, kojima sam tebe milovala.
Otići ću, i biću dovoljno blizu,
tu u vidokrugu…
Tvojih očiju ali u nedodiru ruku…
Ja, kao reka, uzeću ti…
Sebe da vratim!
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар