Странице

недеља, 14. октобар 2012.

Opet će jul - Marija Đurđa Elizabeta Ristić



Opet će jul, evo sutra. Opet slike koje mi se obnavljaju, druga je decenija pri kraju; tvoj odlazak iz doma koji nisam uspela da ti dovoljno zagrejem ljubavlju koju sam ti namenila žureći da stvorim ono materijalno, onako kako su mene učili - da ostavimo nešto deci osiguravajući im budućnost misleći da to činimo nameštajima, tepisima od vune, zavesama kao u italijanskim žurnalima....
Sećam se svakog jula tvog žutog ranca napunjenog komadima odeće, najpotrebnijih sitnica i mladošću koja je bila garant za nadu, verovanje, pozivnica za nov život u velegradu. Strepela sam samo hoće li ti biti udoban ležaj u iznajmljenoj sobi, hoće li i tamo posteljina mirisati posle pranja i da li će to biti miris koji će te podsećati...
Prvi dolazak za vikend i moja nastojanja da osetiš toplinu roditeljskog doma koji sam okitila sveže kupljenim gladiolama i kolačima koje voliš.
Sledećeg vikenda nisi došao. Znala sam da će se to češće dogadjati, da će se naši susreti prorediti, da nemaš vremena....Kad si počeo da telefonom govoriš o M., znala sam o čemu je reč i verovala ti da je ona divna osoba. 
Sve češće sam gledala tvoje djačke knjižice, pohvalnice i diplome sa takmičenja za koja nisam ni znala da su postojala,- ja nisam imala vremena zidajući kuću misleći da je zidam za tvoju budućnost. Pa svi oni pečati u izvidjačkoj knjižici kao dokaz za osvajanje neke kote na Velebitu, Suvoj planini, negde po vrletima Bosne....
Gledam jutros tvoju kćer dok spava. Pusti me nano, kaže, umorna sam i jedva sam čekala raspust da se naspavam, ti ne znaš šta je balet i kako je balerinama teško. Da, ja stvarno ne znam kako je balerinama, inače što bih plakala onomad u sred Narodnog pozorišta dok sam gledala svoju pahuljicu u "Krcu"....Ma, za sve je kriv Čajkovski, pomislim dok redjam breskve uzrele u mom voćnjaku i maline, crvene i izazovne.
Ostaće ona još koji dan pa ću da je ispratim sa rancem na ledjima i još dugo neću dirati posteljinu koja miriše na nju, na mladost koja liči na labodove koji " svoja kristalna jezera sanjaju....."

Нема коментара:

Постави коментар