PRIJATELJ
1st
...i tako započne moj dan,
jutarnjom rosom razasutom svud naokolo
a u njenim srebrnastim kapima
kao da svjetlucaju nečije oči
koje me neprestano gledaju i mame mi osmjeh.
Prošetam,
pozdravim dan,
a sunce zove,
tek u njegovom zovu
osjetim da je ono budilo rosu
i svjetlucalo onim zlatnim sjajem,
tražeći da mu poklonim osmjeh,
a ono mi uzvraća vjerom
tkajući život na platnu mojih želja.
Stanem ispod prozora žudnje
i kazem srcu,
sačekaj,
a ono prestane da treperi,
kao da se list otkinuo
i treba da padne
ali umjesto dolje on ide prema gore,
tako lagano i mami pogled da ga prati,
podsjeca me na nadu,
a meni milo,
jer znam da se iz srca radjaju leptiri
koji svojim bešumnim letom
nose radost najvoljenijima.
Volim poslati misli samo onom
tko me može shvatiti i razumeti,
a to mi je prijatelj drag!
2nd
...sanjao sam jednom nečije oči
i pitao ih šta one to nose tako duboko u sebi,
nasmješile su se i rekle mi
“Ako te neko čeka uvjek se bolje vidi iz daleka
i zato u našoj dubini žubori rjeka puna mjesečine
da se pretoči u oči koje nam se raduju iz daljine.
Život je jedan najobičniji trag
na kojem si srećan kad te sretne prijatelj drag.
3th
...u žuboru nemirne rjeke ugledah cvjet,
odlazi nekud,
trčao sam niz rjeku da bi ga dokučio,
bujica je nemilosrdna.
Želeo sam samo da ga pomirišem
i da vječnost njegovog mirisa živi u meni,
a onda je jedne noći
taj isti cvjet došao mi u san,
naslonio se na mene
i osjetio sam njegov miris blag,
probudio sam se i učinilo mi se
kao da je pored mene bio
moj prijatelj meni toliko drag.
Нема коментара:
Постави коментар