Iskrice nestrpljivice

Od mene su otišle

umorile su se čekajući

da probudim dan.

I Suncu su ostavile

rosu da ispija žedno

od kišnih oblaka neviđeno.

Kao urok da su bacile

onako tek da bi bile upamćene

a neviđene dok su bile tu.

Nekako neprimetno one

postojaše u svemu

i nestale su da bi bile primećene.

Tamo da borave na raskršću

svetla i mraka

dok bacim seme.

Da danu vratim buđenje

da mogu pogled na horizontu

odmoriti u osmehu.

Iznikla klica

trunka budućeg roda

biće za njihov povratak.

Oku!