Странице

недеља, 29. септембар 2013.

Mehur od sapunice



Noćas neču da dodirnem
usnule snove na vezenom jastuku
rasuto cveće u uglu sećanja
iz mirisa jesenje kiše izviru
senke lelujave na lepršavoj zavesi
ljubavnica je vetra razigranog
po sobi rasipa ispisane
do juče bele listove
sakupljene da pamte prošlo
slova su dala smisao reč da
samo istina ima pravo trajanja
ona se rodi u prvom plakanju
na ulazu otvorenog i bistrog pogleda
život kao kap klizi sa dlana k’ zemlji
tišina prolazi koracima prikrivena
onih koji su tu i znam

jutro će osmehe probuditi.

Нема коментара:

Постави коментар