Da uzmem svoje,
da li ćeš imati?
One poglede,
one što lutaju
slobodni kao dodiri,
žedni?
Usne koje upijaju
vrelinu iz daha…
Da li ćeš imati,
dovoljno suza, kao reka da se rodiš?
Da traješ i posle, vremenima
da daš smisao?
… ako odnesem…
i ne budem više tvoja sjena,
a poneću sve!
Rukama svojim
stvoreno iz ljubavi!
Нема коментара:
Постави коментар