ona ista od pre…
ona što beše od suza,
od tuge, od prkosa sam,
prkosa i inata, postala
ova, sada, evo baš sad’,
uporna, i istrajna, odbacujem
sva koplja, meni namenjena
tope se, kao pahulje na dlan
kad padnu topli, osmeh
osvanuo je uporan, kao dan,
noć rešen da pobedi
snagom, iz pogleda
u svetlost!
Нема коментара:
Постави коментар