Странице

уторак, 14. октобар 2014.

Stara melodija

„.. I lije na uglu petrolejska lampa,
svjetlost crvenkastožutu...“

Prolaze dani kao kolona
beskrajnog mimohoda
kraj njega pogleda spuštenog
neopaženo dok stiska šaku
kao da želi da zadrži to proticanje
u krugu svoje usamljenosti.

Trenutak prodat u bescenje
želi da vrati sebi oduzeto
kao da čuje zvuk starog vergla
taj eho sudbine ispisan muzikom
zatvara oči da sačuva sliku...
veće je tiho u zagrljaju ispija toplinu.

„...I lije na uglu petrolejska lampa.
Svejtlost crvenkastožutu“


Нема коментара:

Постави коментар