Странице

понедељак, 19. октобар 2015.

...samo, taj jedan dan... - Radovan Nedović



...okusom jabuka zelenih
vjetre
pozdravi dubine šuma
uznemiri lakonogu srnu
opomeni vuka
i risa skrivenog
među granama
da niko danas
ne smije biti
uzrok ranama
jer Ja
proglašavam ovaj dan
danom nevinosti
djetinjstva i nezlobe
Ja to mogu i smijem
bar nevinu želju
neću da krijem
i,
onda opet nek krenu stare čarke
lovačke varke
kise i snjegovi
nek se pobune ogoljeli bregovi
što mlade jelike
druge bregove zelene
bregovi neka se sjete
da i ogoljelost ljepotu neku ima
jer kako bi se došlo i našlo
odraslo
pod njima
...sume i jezera
mora i sprudovi
sve su to vjetre
tvoji udovi
neke ogoli
a neke ozeleni
ali želju i volju
ostavi meni
da okamenjeno pratim
zajedno sa orlom
i vukom sabratom mojim
i snijegom sto jedino misli
da je bijel i čist
a ima li izdajstva većeg
od njegovog...
...imao sam jednu
i
nijednu vise ranu
ali vjetre
u ovom zatraženom danu
sve smiri i pomiri
da taj dan leptira
ide kroz vjekove...

2 коментара:

  1. ...nema Radovan mnogo prijatelja
    a medju pjesmotvorcima
    ili zakletim ukletnicima
    ima jos manje
    medju njima je perjanica
    moja mila Branka/ Tamisarka/
    koja ima moc da od oblaka izmami
    i spusti nad rijekom simbole
    koje ispretura kao vrelo kestenje
    i istim carobnim mirisom
    natopi...i tako nasaju njene
    Suncokret_pjesme...

    ОдговориИзбриши
  2. Radovan, osmehom darovan... hvala na ovom lepom komentaru i osmehu što mi na lice izmami :)

    ОдговориИзбриши