Странице

субота, 2. април 2016.

Iz mene, za mene



Možda bi mogla
da raširi krila
bezimena ptica
ukleta pesmom
nedopevanom
radosnicom
tužbalicom
u glasu drhtavom
melodijom budi me
treptajima oka.

Uplašenog pogleda
očekujem svitanje
iz sna odbegla
bledog sećanja
na slike
koje se neće javiti
kucanjem na vratima
ni glasom
razbiti tišinu
dana.

Možda bi senka
bila utočište
umornih pokušaja
poletanja i nova
snaga rađanja
uzdignute glave
ka novom putu
krenula bih.

Нема коментара:

Постави коментар