Možda
bi mogla
da
raširi krila
bezimena
ptica
ukleta
pesmom
nedopevanom
radosnicom
tužbalicom
u
glasu drhtavom
melodijom
budi me
treptajima
oka.
Uplašenog
pogleda
očekujem
svitanje
iz sna
odbegla
bledog
sećanja
na
slike
koje
se neće javiti
kucanjem
na vratima
ni
glasom
razbiti
tišinu
dana.
Možda
bi senka
bila
utočište
umornih
pokušaja
poletanja
i nova
snaga
rađanja
uzdignute
glave
ka
novom putu
krenula
bih.
Нема коментара:
Постави коментар