Rekoh,
ili sam to sanjala?
Od
kamena i reke zid ću sazidati
visok
da krov kao nebo postane
plavo
more ka mesecu kad pođe
talas
da može odbiti nemilih
reči
buicu pomahnitalih
zamaha
gestakulacija
grimasa
govora nečujnog.
Rekoh,
ili sam to sanjala?
Na
svež malter da oslikam
lik
ranjenog neodgovora
zanemelog
na usnama
kapljicu
krvi od ugriza
bol
učutao i ruku
ispruženu
ka publici
u
prvom redu.
Rekoh,
ili sam to sanjala?
Sa
stranica knjiga ako izbrišem
slovo
po slovo
kao
nemili korov u vrtu
uporno
svaki izdanak
koji
guši cvasti kalemljene
ćistom
dušom na izdanak ljubavi
hoće
li ona zavladati?
Нема коментара:
Постави коментар