Nejakim rukama gradim
od ništavila stvaram
iz ponora pad
let ka visinama želim
od onog što nemam
stvaram iz nevidljivog
sna usnulog davno
na krilima ptice
leti mi misao
u reč
ostavljam svoje
na temeljima ruševina
novo viđenje stvarnosti
u ogledalu kao u oku
prepoznajem lik
sebe nepoznate
strancu
tek shvatam da nisam
nisam ona koju vide
druga sam sebi
nesputana sujetom tuđinca.
Нема коментара:
Постави коментар