Raširim
prostirku šarenu
nalik
je ćilimu jarkih boja
crvena
kao krv, život traje
nakon
tkalje na nju sećanja
nisu
izbledela.
Na
zidu slika, potamnela
vremena
davna zaustavila
na
licu ozbiljan pogled
upire
u gledaoca i ne zna
za
njegovo postojanje
taj
lik.
Jedan
niz isprekidan
kao
linija na dlanu
iz
osmeha u tugu i tako
prolazi,
smena godišnjih doba
mladost
i starost pod ruku
snaga
i mudrost.
Ostavim
vreme kako bih videla
svoj
lik u ogledalu isti iz dana u dan
fotografije
negoduju, istina
bledi,
sjaj u oku dok nestaje
želja
u mirisu jutra se krije
i poju
slavuja.
Нема коментара:
Постави коментар