KAO REKA
Putuje tamom okovana
usahla i bez mašte.
Skriva se u mekim vrbacima
nesvesna tajne koju nosi u sebi.
Samuje u širokim ritovima,
sa čapljom i rodom.
Mirno živi svoje godine.
Troma se valja i ćuti.
Čeka
povratak snage
koju nemoćna izgubi pred jačim.
A kada je spozna,
poludi
od želje da vrati.
Zabrekće kao stara lokomotiva,
iskoči iz koloseka.
Poleti da prigrli svoje
pokida okove silom nametnute.
Raširi se na aprilskom suncu,
milujući stabla u šumi.
Zadovoljna svojom širinom.
Putuje tiho kroz maštu.
Skida mi kosu sa lica
i teće,
teće mojim venama.
Pa i miris svoj širi
kroz ustajali vonj nad gradom.
I putuje sad slobodna, pokidavši okove.
Ne likuje, već se mirno vraća,
u svoje tokove.
usahla i bez mašte.
Skriva se u mekim vrbacima
nesvesna tajne koju nosi u sebi.
Samuje u širokim ritovima,
sa čapljom i rodom.
Mirno živi svoje godine.
Troma se valja i ćuti.
Čeka
povratak snage
koju nemoćna izgubi pred jačim.
A kada je spozna,
poludi
od želje da vrati.
Zabrekće kao stara lokomotiva,
iskoči iz koloseka.
Poleti da prigrli svoje
pokida okove silom nametnute.
Raširi se na aprilskom suncu,
milujući stabla u šumi.
Zadovoljna svojom širinom.
Putuje tiho kroz maštu.
Skida mi kosu sa lica
i teće,
teće mojim venama.
Pa i miris svoj širi
kroz ustajali vonj nad gradom.
I putuje sad slobodna, pokidavši okove.
Ne likuje, već se mirno vraća,
u svoje tokove.
Нема коментара:
Постави коментар