Izvrnuću košaru, pustiću sve! Neka se otkotrljaju slobodne, misli koje su spavale uljuškane u okrilju ispletenih grana vrbe, neprobuđenih pupoljaka.
Kako na svom putu reka
ne postati
tiha lagana obali bliska
snagom svojom
biti vajarka oblika prolaznih
neponovljiva
a ipak ista imenom imenovana
da bi bila
prepoznatljiva ona koja putuje
trajanjem…
Нема коментара:
Постави коментар