Dotaknem li sećanjem
onu tananu liniju prelaska,
da li će to biti…
početak novog, ili trajanje istog?
Prepliću se niti, koren čuvarkuće,
vezuju u čvorove neraskidive,
urasle u pokrive, utemeljili su se,
umesto krovova, cvetaju cvetovi.
Osvajaju bojom, mirisom, njišu se
u ritmu, pokretom mame, pozivaju,
nehajno nudeći sebe, gladnim se daju,
ništa ne uzimaju, u zalog svog trajanja.
U povratku vidim ono, postojalo,
trajalo, dotrajalo, nestalo, da li je?
Нема коментара:
Постави коментар