Put koji me vodi,
prolazim tišinom ogrnuta.
Pogledom uprtim u daljinu,
presečenom linijom neverovanja.
Ponesena u naručju,
prigrljena rukom nejakom.
Podižem svoje darovanje,
prosipam kao zrnevlje.
Pticama gladnim za hranu,
poneće je ptićima u gnezdo.
Pletenice ću rasplesti,
pusta, će se zarumeneti.
Procvetaće makovi,
praskom čobanskog bića.
Probudiće se stado,
pahulje prošaraće vidokrug.
Polje će ruke nejake,
posejati dobrim i snagu vratiti.
Prepoznati mir mog hodočašća,
prošlosti, ka budućnosti idem.
Нема коментара:
Постави коментар