Htela sam odavno, u vreme prvih cvetova.
Dok su sokovi plavili, nabreklim izdancima.
Kada je pčela nadletala gladna, nad laticama.
Crvena majska ruža, provirila je preko ograde.
Znatiželjna i nestrpljiva, širila je svoj
miris.
Bagrem je još stidljivo otvarao pupoljke.
Spremala se prava gozba, slasnih tučkova.
Sokak je bio tada tih, osluškivao je…
Kaldrmom su odzvanjali koraci, i htela sam…
Ono veče, dok je Mesec kao u smešak, izvio
svoj luk.
To veće sa svim zvucima koji su bili prisutni…
Ipak nisam, ponela sam tek reči, reči
upakovane…
Onako na brzinu sam njih, ne birajući dohvatila.
Sačuvala u jednom zavežljaju, izvezenoj
marami.
Нема коментара:
Постави коментар