Izvrnuću košaru, pustiću sve! Neka se otkotrljaju slobodne, misli koje su spavale uljuškane u okrilju ispletenih grana vrbe, neprobuđenih pupoljaka.
понедељак, 13. август 2012.
Noć
Tišinom je prekrila reku,
umornu od dugog puta.
Prosula je po njoj svoje,
srebrno, sjajno znamenje.
Sa okom se stapa da blista,
kao zvezda koja nju krasi.
Šumu nemirnih grana,
nestrpljivih u očekivanju,
dodirnula je blago i umirila.
Gasila je užarene, hladila,
ustreptele liske, svojim usnama
upijajući blago, krila ih je u nedrima.
Obalu, tu postelju je okitila
zvezdanim vezom vezilja,
zrakom Mesečevim ispleteni,
Ona putnica i On u nedodiru.
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар