Izvrnuću košaru, pustiću sve! Neka se otkotrljaju slobodne, misli koje su spavale uljuškane u okrilju ispletenih grana vrbe, neprobuđenih pupoljaka.
петак, 10. август 2012.
ONA IZ SEBE
Odbacila je svoju haljinu
široku cvećem oslikanu
livadu po kojoj se roje
vrednice punih torbica.
Korača nečujno obalom
zahvata boju šume i pokriva se
skriva svoju golotinju u lišće
koje ponosna odnosi u mirisu.
Nije se osvrnula
nije oborila pogled
promenila je izgled
a ista je ostala.
Ona koja putuje i vrača se izvoru
kamen u oblik svoj da pretvori
ravnicu da napoji svojim sokom
da rodi sebe a na poklon život daje.
Naga rukama rasutu kosu miri
kapljicama ih ukrašava i plete
pletenice talasima dok stremi
visoko kao da Suncu sebe predaje.
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар