Postaje iz ničega, ili je bila,
drugom liku, ni nalik nije.
Ona, iz kamena kao suza,
kap po kap sliva se, urezuje
beleg kojim teče, i traje.
Svoja i tuđa, prisvajana,
ponosita, divlja i pitoma.
Spaja razdvojeno, i razdvaja,
ne spojivo, Ona kao jedna,
misao u spoju mnogih.
Hrani se poklanjajući sebe,
užarenoj lopti na zalasku
postaje postelja, iz koje se rađaju.
Jedna od onih što se kažu u dahu...jedan od tvojih najlepših po mom skromnom mišljenju...
ОдговориИзбришиSkoro sve su pisane u jednom dahu, i ostaju takve ne doterujem ih i ne ispravljam. Hvala Milane na citanju i komentaru. :)
ОдговориИзбриши