Raširim ruke
krila da su
senka bi Tebi bila
u stih obavijena
lijana oko tvog tela
liske kao prsti
klize kapi rose
za usne žedne.
Raširim ruke
trenutak očekivanog
zagrljaj snagom daruje
novi se pogled budi
u reč bi da se odene
misao jutra
pospana
ustaje naga.
Raširim ruke
dan da ogrnem
novi
bez obeležja
umiven svetlošću
podiže se
ka zenitu s Suncem
dobija oblik.
Raširim ruke
na grudi privijam
umorne
posmatram zalazak
i oblik koji ću pamtiti
ili lik prolaznog
suton
ostaje kao sećanje.
Нема коментара:
Постави коментар