Izvrnuću košaru, pustiću sve! Neka se otkotrljaju slobodne, misli koje su spavale uljuškane u okrilju ispletenih grana vrbe, neprobuđenih pupoljaka.
среда, 16. април 2014.
Ona koja je
Rasuta i sebi neokrenuta
u danu koji traje
drugima daje
svoje trenutke
prolaza kroz vreme ukradeno
ili
poklonjeno
prvim udahom otrgnuta
iz okrilja utrobe
ponela je zavetovanje predaka
da daruje
sve
stečeno i naučeno
da reč prenese od sebe dalje
putuje misao
a ona kao zakovana
ostaje tu
koren da je
napojila bi grane i cvetove
budila bi se jutra od mirisa
i zuja pčela
ali nije
ona je samo Ona
želja neostvarena.
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар