Zaboravljen od svih
Koji su ga očima milovali,
Rukama grlili.
Dok je bio krznena pufna,
Živa igrčka za mamine i tatine
Princeze, prinčeve i komšijsku decu.
Brzo je izrastao u živu vatru
Svetlost severa.
Mogao je da bude vođa čopora
Gospodar ledenog beskraja
Čuvar igloa.
Ostavljen pod plašt noći
Među brojne šumove i zukove
Mirise i smrad
U strahu i uplašen
Njušio je usamnjenost.
Damu bledih očiju
Mlečnih sisa i snažnih bedara koja su ga mamila
Da joj liže rane, diže rep, pređe granicu i postane deo njenog čopora.
Njušio je glad koja ga izjeda iznutra
Kao leglo miševa koji mu kidaju kožu
Grizu meso, mrve kosti, kidajući mu dah.
Sanja kožni okovratnik
Srebrne alke ispletene u dugi lanac
Punu činiju masnih kostiju
Čopor štnenadi i veselo zavijanje na mladi mesec
I toplinu praga svog noćista.
Milan Milutinović
Нема коментара:
Постави коментар