Umirila se, ogrnuta tišinom
nemi
je svedok trenutka .
Nad
rekom izmaglica leluja
kao
pramenje kose, nošeno vetrom.
Privid
je tek, iz sećanja slika oživela,
zastala,
kao putnik na raskrsnici.
Prebira
ostatke zaboravljene, traži,
traži,
one koji još mogu probuditi želju.
Da
krene dalje, u toplinu koja se budi,
greje
ruke prozeble od slutnji.
Razgrće
uspomene i nova se...
rađa,
misao!
Нема коментара:
Постави коментар