U prolazu
U sumrak, dok vjetar se krošnjama jablana igra,
pjesma se iz grla izvija, tiha, lagana i sjetna,
odnekud, iz daljine maglovite je stigla,
u njoj je ljubav iskrena kao u djeteta,
iako u liku je zrela, odrasla čovjeka.
To ljubi duša umorna, iz kraja svog izgnana,
ljubi brežuljaka prevoje, kose u bagrem zarasle.
To ljubi srce uzdrhtalo, na izdisaju dana,
bršljane i mahovinu, koprive na ognjištu izrasle,
iz vremena odavno nestalog, iz života derana.
Plačljiva žalosna vrba i breza šumovita,
hrast i bagrem ostrugom zapleteni,
sjećanja na dom nestali, maglovita,
na mjestu su gdje bio nekad je kućerak
gdje život započe on, putnik rođeni.
Prilazi pjesma sve bliže, u sutonu, ko sjenka ukleta,
donosi ramena spuštena, od puta umorna,
onog, što u potrazi za srećom, prođe pola svijeta.
On mira nigdje ne nađe, staza mu bijaše strma, naporna.
Na licu mu hiljadu bora, u duši čežnja i sjeta.
Da počine, poželi duša, tu kraj presahlog izvora,
al' klupa koje se sjeća, odavno bješe istrula.
Utihnu pjesma sa usana, odati počast se mora.
Uz uzdah pun bola prsa su se mukom nadula,
nazad se krenuti sprema, još nema njojzi odmora.
P.B.-Aktus
pjesma se iz grla izvija, tiha, lagana i sjetna,
odnekud, iz daljine maglovite je stigla,
u njoj je ljubav iskrena kao u djeteta,
iako u liku je zrela, odrasla čovjeka.
To ljubi duša umorna, iz kraja svog izgnana,
ljubi brežuljaka prevoje, kose u bagrem zarasle.
To ljubi srce uzdrhtalo, na izdisaju dana,
bršljane i mahovinu, koprive na ognjištu izrasle,
iz vremena odavno nestalog, iz života derana.
Plačljiva žalosna vrba i breza šumovita,
hrast i bagrem ostrugom zapleteni,
sjećanja na dom nestali, maglovita,
na mjestu su gdje bio nekad je kućerak
gdje život započe on, putnik rođeni.
Prilazi pjesma sve bliže, u sutonu, ko sjenka ukleta,
donosi ramena spuštena, od puta umorna,
onog, što u potrazi za srećom, prođe pola svijeta.
On mira nigdje ne nađe, staza mu bijaše strma, naporna.
Na licu mu hiljadu bora, u duši čežnja i sjeta.
Da počine, poželi duša, tu kraj presahlog izvora,
al' klupa koje se sjeća, odavno bješe istrula.
Utihnu pjesma sa usana, odati počast se mora.
Uz uzdah pun bola prsa su se mukom nadula,
nazad se krenuti sprema, još nema njojzi odmora.
P.B.-Aktus
Нема коментара:
Постави коментар