Možda
su tragovi ostali
na
putu
povratak
da čekaju
umornog
koraka
oborenog
pogleda
putuje...
Tišina
polja ne postoji
od
zuja nad rascvetanim
Suncokretima
oslikana
krilca trepere
u
pokretu presretanja
vremena
upletena u kike
ukrašene
mašnicama
nalik
leptiru...
Vrtlog
podiže nezadrživo
misao
odlutala
uplašeno
se skriva
ranjena
a jeka odjekuje
ovde
za
tragom
ruka
pokazuje i daruje
pozdrav.
Tragovi ostaju na putu... treba ih samo videti
ОдговориИзбришиTreba želeti... videti srcem...
Избриши