Budi me zakasneli zrak,
provirujući
kroz prozor, golica me po
obrazu.
Jutarnji prohladni povetarac,
njiše
zavesu, igra se nestaško…
Otkrivam u šuštanju lišća,
odlazak
dana vrelih, bljeska sunčanih
zraka.
Ubrzan let ptica i zuj pčela,
raskoš
bašte posle kiše, rasuto
biserje rose.
Нема коментара:
Постави коментар