Sastavim
dva kraja
krenem
u krug spoticanja
neprestano
na mestu spajanja
zastajem
uzimam dah
da
novu reč izgovorim
tišinu
razbijam prvo šapatom
polako
zatim podižem glas
do
vriska koji se razliva iz bola
padanja
na rane nezarasle
lepim
lažne ožiljke
i
dišem, dišem duboke uzdisaje
da
ugasim žar koji se rasplamsava
nalik
je plamenom obruču
u koji
moram da opstanem
do
poslednjg svetlucanja žiške.
Нема коментара:
Постави коментар