Prošetam mislima putem
dalekim učini se cilj
pogledom ne dosegnut
putuje u susret il’
korak to njemu stiže
glas kao jeka neumorne
reke valjaju talase ka moru.
Utoka postaju i stapaju
svoj tok u jedan novi
kao dan iz mraka
obasjan Suncem
do trenutka
susreta dve linije
traju kao jedna.
U pokretu se prepliću
upletene lijane njišu
vetar il’ vetar
u naručje privija
tanane ovija ih plete
od dodira struk
i baca kao ribar mrežu.
Ulov kao nagrada
trudu umornim rukama
postelja za odmor
jastuk izvezen bodom pletenica
zlatnim nitima
ime ispisaše vrednice
one što put pre pogleda
vide i osvoje.
Нема коментара:
Постави коментар