Na kraju, šta kazati
smiraju dana u odlasku?
Zatvoriti oči i pogledati
u dubinu proteklog vremena.
Tražiti sliku koja ostavlja
najdublji trag, tuge ili sreće.
Olistale grane i nadu očekivati
u pupoljcima napupelim.
Raširiti ruke, zamisliti pticu,
misli pustiti da lutaju.
Tišinu slušati, melodiju disanja,
treptaj umiriti, u odjeku živeti.
Polako kapke otškrinuti, pustiti
svetlo da bljesne, kao munja.
Gromoglasno se nasmejati,
sebi, u brk skresati istinu.
Bez odgovora ostaviti sagovornika,
okrenuti list, i otići u nepoznato.
Oprostiti nezaboravu na sećanjima,
ćutati, na kraju, čemu reči izgovarati?
Нема коментара:
Постави коментар